-Autor: Jens Turau

„Nikad nije ostvaren toliki konsenzus“, izjavio je predsjednik njemačkog Udruženja poslodavaca Ingo Kramer u sjedištu njemačke vlade. Pod tim je mislio na konsenzus i slogu svih relevantnih političkih i ekonomskih snaga da je Njemačkoj potrebna stručna radna snaga iz inostranstva. I to ne samo iz zemalja članica Evropske unije, već i iz drugih zemalja.

Do 2030. godine, saglasni su eksperti, Njemačkoj će nedostajati šest miliona radnika. Već godinama se daje signal za uzbunu i to prije svega iz zanatskih udruženja. Njima trenutno nedostaje 250.000 ljudi.

Razlog: Njemačka sve više „stari“, odnosno sve je više starije populacije čiji je životni vijek istovremeno sve duži. Osim toga, zanati su za mlade u Njemačkoj sve manje atraktivni. A u njih spadaju i zanimanja koja su loše plaćena. Istovremeno, njemačka privreda cvjeta i nalazi se u ekspanziji. Tako se ispotiha, činjenicama, okončava borba kultura u Njemačkoj. A nju su oduvijek karakterisali i neki apsurdni momenti.

Prije samo 20 godina konzervativni političari u Njemačkoj koristili su u izbornim kampanjama strah njemačkog stanovništva od dolaska radne snage spolja. U to vrijeme je, recimo, političar CDU Jirgen Ritgers, koji je kasnije postao premijer Sjeverne Rajne Vestfalije, u jednom intervjuu izjavio: „Umjesto Indijaca, za kompjuterima bi morala da budu naša djeca!“

A onda se nije desilo ni jedno, ni drugo. Pokušaji dovođenja Indijaca u Njemačku, što je kasnije pokušavala njemačka vlada sastavljena od socijaldemokrata i zelenih, ostali su bez uspjeha. A ni njemačka djeca nisu počela uspješnije da se obučavaju za rad na računaru, posebno ne u školama. Suštinski razlog za takve čudnovate debate bio je taj što se njemački političari nisu usuđivali da otvoreno kažu ono što je odavno činjenično stanje, a to je da je Njemačka odavno useljenička zemlja. Šezdesetih godina prošlog vijeka, pa i ranije, počeli su da stižu Italijani, Turci, Portugalci i Grci. Namjerno su ih zvali „gastarbajteri“ – radnici koji su u Njemačkoj samo gosti. Taj naziv sugerisao je da bi oni jednoga dana trebalo da se vrate u svoje zemlje.

Oni to nisu učinili. Ostali su, dobili djecu, a sada i njihova djeca već imaju djecu. Mnogi od njih nikada se u Njemačkoj nisu osjećali kao kod kuće, jer je nedostajala poruka da su oni trajno dobrodošli. To je dovelo do problema u integraciji sa kojima se Njemačka danas suočava.

„Borba kultura“ traje sve do danas. Samo što se ona sada vodi na drugim frontovima. Ulogu neprijatelja stranaca preuzela je desno-populistička Alternativa za Njemačku (AfD), a ostale etablirane partije udružile su se protiv nje. Zasluga je razumne i pragmatične kancelarke Angele Merkel što je svojoj Hrišćansko-demokratskoj uniji (CDU) izbacila iz glave narativ o opasnim strancima. Merkelova je odavno ubijeđena da Njemačka svoje blagostanje može da održi samo uz dalje useljavanje stranaca.

Sada, nakon utvrđenih činjenica, moraju da uslijede djela. Njemačka, zemlja sa najjačom ekonomijom u Evropi, nalazi se tek na sredini tabele zemalja poželjnih da se u njoj radi. Birokratija bespotrebno otežava stvari, a i plate su u drugim zemljama bolje. Često fali i tzv. „kultura dobrodošlice“. I vijesti o ekstremno desničarskim i antisemitskim napadima odvraćaju potencijalne useljenike od dolaska u Njemačku.

Nezavisno od nesporno utvrđenih činjenica da su Njemačkoj potrebni useljenici kao radna snaga, i dalje se vodi debata o izbjeglicama. Nakon što je talas izbjeglica zapljusnuo zemlju tokom 2015. i 2016. godine, došlo je do čitavog niza pooštravanja u oblasti dobijanja azila. Pritom i nove pridošlice daju svoj doprinos u popunjavanju otvorenih radnih mjesta: U protekle četiri godine gotovo pola miliona izbjeglica našlo je radno mjesto u Njemačkoj. U narednom periodu će i mnogi Britanci, šokirani zbog izlaska njihove zemlje iz EU, željeti da dođu u Njemačku. A mnogi od njih će i trajno ostati.

To će Njemačku trajno da promijeni. Biće šarenija i raznolikija. Uprkos izlivima bijesa huškača iz redova krajnje desnice, činjenice niko ne može da ospori. I to je većina u Njemačkoj konačno shvatila.

(dw.com)

---